Danas mi se nešto previše ne radi; popio sam xxxxxxxx,xxxx, pokosio pola zemljišta, zalio gredice koje nisu navodnjavane, pustio 500 litara vode da kapa......itd kućanskih poslova, Štefica je očistila pod ( ps ; Štefica je robot usisalnik) ;; organizirao 50 godišnjicu mature, i šta bi još više od 70 godišnjaka
Pokušao sam izračunati brzinu poradta šečera.
Porast broj 1 se događa prije buđenja i ide najbrže ( 10 mmol/L na sat); a ustvari je odgovor organizma na niski šečer pred zoru (tj, efekt zore)
Nakon toga slijedi kava (kod nas je to oko 1,5 sat); tad smo aktivni zajedno i planiramo dan.
Porast broj 2 je nakon doručka ( 5 mmol/L na sat) koji se sastojao od tune s povrćem iz konzerve i kriška pirovog kruha.
Porast broj 3 se događa nakon ručka ( 6,7 mmol/L na sat i pik ide do 10,3) varivo kuhano od kelja. Dva krompira su se kuhali posebno; ohlađeni i ubađeni pred kraj u varivo. Lagana zaprška i blago zdrobljen krompir, uz krišku pirovog kruha.
Danas smo bez aktivnosti, poslijepodnevni odmor.
Porast broj 4 je nakon međuobroka ( 6 mmol/L na sat i pik do 9 ) koji se sastojao od makovog kolača s pirovim brašnom i eritritolom kao zaslada. Uz kolač je išla i crna kava.
Kaže pametni:
👉 dan počinje s:
📈 brzina: 10 mmol/L/h
➡️ sustav ulazi u dan:
❗ već pobuđen (visoka osjetljivost + hormoni)
👉 doručak:
📈 umjeren rast: 5 mmol/L/h
✔ bez eksplozije
✔ bez sekundarnog pika
➡️ odličan stabilizacijski obrok
👉 bez hrane
✔ glukoza stabilna (~6–7)
✔ sustav se resetira
➡️ idealna baza za ručak
👉 varivo + krumpir + zaprška + kruh
📈 6.7 mmol/L/h
📍 vrh: 10.3
👉 stackanje škroba:
➡️ kombinirani efekt
👉 kolač (pirovo brašno) + eritritol + kava
📈 6 mmol/L/h
📍 vrh: 9
👉 fino mljeveno brašno = brz ulaz
➡️ “čist škrobni signal”
👉 najveći doprinos:
➡️ jutro je zanemarivo u ukupnom opterećenju
👉 nije problem:
❌ inzulin
❌ sustav regulacije
👉 nego:
✔ struktura i kombinacija ugljikohidrata
👉 Glikemija = funkcija:
✔ doručak vrlo dobar
✔ stabilnost bez hrane
✔ brz oporavak nakon pikova
➡️ sustav funkcionalno zdrav
👉 7 / 10
👉 nije bio loš dan — nego dan s dva “prejaka signala”
Ako ovako nastavite:
👉 doći ćete do:
ravne, niske i predvidljive krivulje bez odricanja hrane
Supruzi je dijagnosticiran dijabetes tipa 2 prije godinu dana i ja polako proučavam i zajedno se borimo. Uz pomoć pametne inteligencije objasnili smo jutarnji porast glukoze.
👉 Jutarnji šećer NIJE samo od hrane.
Kod vas se jasno vidi:
✔ nema skoka iznad ~7.5
✔ nema pada nakon toga
✔ krivulja ostaje “sinusna”
👉 ovo je kontrolirani jutarnji profil
👉 kombinacija:
➡️ to bi dalo:
veliki pik (8–10+)
Vi sada jasno vidite:
👉 razliku između:
To je ključ razumijevanja dijabetesa.
Ovaj graf je:
Nakon 26 godina!! Na Pagu, kamo sam došla planinariti s @pds_velebit, dajuči koljenu šansu. Hodali smo stazom Other Side of the Moon na pustom otoku kad nam je ususret dolazila žena. Rekla sam joj dobar dan i razrogačila oči od čudjenja kad su nam se pogledi sreli. Zagrlile smo se nasred staze kao da se vrijeme izmedju nije ni dogodilo. Suzana Felc!! Moja profesorica matematike iz kutinske prirodoslovno-matematičke gimnazije. Felcovka. Stroga, ali pravedna.To me podsjetilo koliko je utjecala na moj život. Rade to učitelji možda i ne znajuči koliko duboko. Nosimo ih ostatak života kao kompas u sebi.
Ne vidjeh ovaj kvar godinama, a sad dvije u par dana. Shemu nisam nacrtao, pa sam se malo više zadržao oko rješavanja problema.
i..... V305 u kratkom spoju
Ovih dana sam bio vrijedan i pripremio dvije povišene gredice za pokrivanje. Nije baš previše majstorski, ali konstrukcija se drži zajedno već drugi dan....hehe.
Prošli tjedan , najvjerojatnije pred spavanje želeči očistiti pod od prolivene kave, pao je i bez bolova umro tata Vlado.
Tata je pisao knjigu sjećanja; i najvjerojatnije je sada na meni da ju završim, postavim slike ...itd. Nadam se da ću barem pokušati, madsa nisam to9liko riječit kao što je on bio....
Za početak, evo jedan tekst koji sam poslao prijateljici iz mladih dana iz grada Jajca
Vlado je rođen 1932. godine u Bihaću. Tijekom svog života
preselio se na nekoliko lokacija, školovao se i odrastao na otoku Krku, a zatim
živio u Slavonskom Brodu, Jajcu i Kutini.
Godine 1963. preselio se
u Kutinu, gdje je postao cijenjeni član lokalne zajednice i rukovoditelj u
raznim odjelima Petrokemije Kutina.. Njegova ljubav prema radioamaterizmu
započela je 1947. godine, a od 1964. aktivno je sudjelovao u radu Radiokluba
Kutina. Njegov glas mogao se čuti u eteru sve do posljednjih dana, što svjedoči
o njegovoj strasti i predanosti ovom hobiju., te dobitnika Državne nagrade tehničke
kulture Faust Vrančić za 2004. godinu.
Vlado je aktivno sudjelovao u radu Radiokluba slijepih „Louis
Braille“, gdje je često dijelio savjete i iskustva. Njegova prisutnost na
skupštinama bila je od velikog značaja, a njegova mudrost i entuzijazam
inspirirali su mnoge. Unatoč ograničenjima koja su mu nametnula godine i
zdravstveni problemi, bio je pun života i uvijek je uživao u svakom trenutku.
Njegova borba za poboljšanje uvjeta života slijepih osoba u Hrvatskoj bila je
istinska misija koja će ostati zapamćena.
Posljednji ispraćaj našeg dragog Vlade održat će se u
ponedjeljak, 21. listopada 2024., u 13:30 sati na groblju u Kutini. Njegov
odlazak ostavit će veliku prazninu u našim srcima, ali njegovo nasljeđe živjet
će kroz sve nas koji smo ga poznavali i voljeli.
Počivao u
miru.
Evo i govor tatinog prijatelja i suradnika Zvonimira Lernatić..
Poštovana
obitelj pokojnog Vlade, dragi prijatelji i svi ostali prisutni, osjećam se
osobno izuzetno počašćen željom pokojnog Vlade da se danas od čovjeka
zaljubljenog u tehničku kulturu i od dragog nam prijatelja oprostim osobno i u
ime ZTK Kutina.
Od
svoje najranije mladosti Vlado je razvijao sklonost prema aktivnostima vezanim
uz tehničku kulturu.
Bio
je jedriličarski pilot i padobranac, te dugogodišnji aktivan radioamater. Bavio
se motociklizmom, fotografijom i kasnije informatikom. Njegov doprinos u rastu
i razvoju kutinskog radioamaterizma je ogroman.
Bio
je i inicijator osnivanja krovnih organizacija tehničke kulture kao što su klub
Sam, Narodna tehnika i Zajednica tehničke kulture Kutina u samostalnoj
Hrvatskoj.
U
svom dugogodišnjem radu u tehničkoj kulturi Kutine, bio je inicijator i
provoditelj ideje u organiziranju Klubova mladih tehničara i Pokreta znanost
mladima, organiziranim pri osnovnim i srednjim školama u Kutini.
Radio
je i na osiguranju adekvatnog radnog prostora za sve udruge i klubove tehničke
kulture.
Kao
istaknuti član i funkcioner u tehničkoj kulturi, bio je biran i u izvršne
organe tehničke kulture u županijskoj i republičkoj ZTK.
Vlado
je čitav svoj život, znanje i umješnost posvetio mladim ljudima, kako bi oni
mogli upražnjavati svoje sklonosti prema djelatnostima u tehničkoj kulturi.
Sve
te poslove radio je u svoje slobodno vrijeme koga je nesebično poklanjao mladim
građanima Kutine i šire.
Za
njegov izniman doprinos razvoju i unapređivanju tehničkog odgoja i obrazovanja,
a posebno mladeži, dobio je najveću državnu nagradu tehničke kulture „Faust
Vrančić“ za 2004. godinu.
Vlado,
znali smo za tvoju dugogodišnju bolest i radovali se svakom trenutku provedenim
s tobom, ali tvoj odlazak nas je ipak dočekao nespremne da to prihvatimo.
Tužni
smo što odlaziš, ali smo sretni i ponosni što smo te imali.
Stoga
ne brini, putuj mirno prema svojem odredištu.
Ima
neka moć u dobrim ljudima i nakon smrti. Oni kao da i dalje žive, ostaju
zauvijek sa nama.
Hvala
ti za svaki pruženi trenutak, uvijek ćeš biti u našim mislima i pratiti ćeš nas
do kraja života.
Vjerujemo
da si sada na ljepšem mjestu i ponosno nas gledaš, kao i na ovome svijetu.
Bez
obzira što se čini da si sada daleko, mi znamo da si bliže nego ikad, daj nam
snage da nas to ne boli, znaj da te naša srca bezuvjetno vole.
Neka
ti je laka ova hrvatska zemlja u koju danas polažemo tvoje tijelo.
Članovima
tvoje obitelji upućujem iskrenu sućut u ime Zajednice tehničke kultura grada
Kutine.
