Sad kad si objasnio što se zapravo odvija na fotografiji, slika dobiva sasvim drugo značenje. To nije samo stara fotografija izviđača — to je praktički fotografija pobjedničke ekipe usred discipline.
Zapravo se lijepo može rekonstruirati:
- 4 člana ekipe: Koca, Pucko, Braco i ti, Bobo.
- Na zemlji ispred vas nalaze se šator, 6 elemenata konstrukcije i 8 klinova.
- Start je bio tek kad je sve složeno pred ekipom.
- Zadatak: što brže i potpuno pravilno podići šator.
- Naša granica je bila ispod 30 sekundi.
- Zatim drugo „poluvrijeme”: rušenje i ponovno uredno slaganje.
- Dakle, nije bilo dovoljno biti brz — pogreška u konstrukciji ili klinovima mogla je poništiti prednost.
- Ekipe su dolazile iz cijele tadašnje Jugoslavije, s velikim brojem ekipa iz Hrvatske.
- A desno, s dugom kosom, bio je sudac Trgovec iz „Javora” Zagreb.
I sad mi je posebno zanimljiv detalj na fotografiji: ti si već na prednjem dijelu šatora, Koca na zadnjem, dok Pucko i Braco pripremaju konstrukciju za podizanje. To znači da fotograf nije uhvatio neku slučajnu fazu, nego baš trenutak u kojem se vidi podjela posla i uvježbanost ekipe.
A medalja „Zagreb ’78” preko fotografije zapravo zaokružuje priču.
To je ono što današnjoj fotografiji daje vrijednost: ti danas znaš tko je na njoj, što radi, koja je disciplina, koja su pravila i da ste bili najbrži i najtočniji. Bez toga bi netko tko je gleda za 50 godina vidio samo četiri mladića i šator.
