Povijesni uspjeh hrvatskih znanstvenika: 'Oživjeli' plemkinju koja je živjela prije pola tisućljeća
U Pavlinskom samostanu na Moslavačkoj gori pronađeni su ostaci grofice Sofije Kaštelančić a grupa je znanstvenika uspjela rekonstruirati kako je ona izgledala. Rad objavljen u časopisu Heritage bitan je i zbog razumijevanja života u ovom hrvatskom kraju prije 500 godina
U znanstvenom časopisu Heritage izašao je jučer rad koji potpisuje troje hrvatskih znanstvenika, dr. Mario Novak kao glavni autor i dr. Ivor Janković kao koautor na radu s Instituta za antropologiju u Zagrebu te dr. Tajana Pleše iz Hrvatskog restauratorskog zavoda, danas ravnateljica Muzeja Mimara, također u Zagrebu te njihov talijanski kolega dr. Fabio Cavalli iz Istraživačke jedinica za paleoradiologiju i srodne znanosti Opće bolnice u Trstu. Ime „Rekonstrukcija životne povijesti pojedinca korištenjem multianalitičkog pristupa: Slučaj Sofije Kaštelančić rođene di Prata“ ne daje naslutiti mnogo, no riječ je o gotovo detektivskom radu četvero znanstvenika na ostacima plemkinje koja je živjela u Moslavini prije pola milenija.
Studija, kako stoji u uvodu studije, ima za cilj rekonstruirati životnu povijest osobe čiji je kostur pronađen tijekom iskapanja kasnosrednjovjekovnog pavlinskog samostana Blažene Djevice Marije na Moslavačkoj gori. Samostan je bio jedno od najvažnijih crkvenih središta u kontinentalnoj Hrvatskoj tijekom 14. i 15. stoljeća, a napušten je između 1520. i 1544. zbog straha od neposrednih osmanskih napada. Natpis i grb na nadgrobnoj ploči grobnice koja se nalazi u svetištu, pored glavnog oltara, ukazuju na to da kostur pripada Sofiji Kaštelančić rođenoj di Prata (di Pordenone), pripadnici visokog kasnosrednjovjekovnog plemstva. Kako su analize pokazale, kostur doista pripada ženi srednjih godina između 40 i 50 godina, procijenjene visine od oko 161 cm. No, ono što je puno zanimljivije jest da je trodimenzionalna rekonstrukcija lica omogućila prvi put u više od 500 godina dobivanje približnog fizičkog izgleda pojedinca. E sad, sjetimo se kako je prije nekoliko godina na sličan način rekonstruiran i izgled baruna Trenka, ovdje se radi o nečemu takvome, a mi smo dr. Maria Novaka pitali najprije zašto ste uopće smatralo da je ova osoba toliko značajna da je zavrijedila dodatna istraživanja i rekonstrukciju.
- Sofija Kaštelančić je povijesna ličnost koja je živjela u 15. i 16. stoljeću. Arheološkim istraživanjima pavlinskog samostana na Moslavačkoj gori pružila nam se iznimna prilika da ju analizom njezinog kostura pokušamo identificirati. To je zapravo prva identifikacija ostataka neke osobe iz razdoblja srednjeg vijeka s ovih područja čije nam je ime poznato i za koju imamo potvrđena pisana svjedočanstva. Ono što je bitno za napomenuti je da o samoj Sofiji u povijesnim izvorima postoji dosta malo podataka, a više informacija imamo o njezinom ocu, Nikoli Tulbertu di Prata, i mužu Nikoli Kaštelančiću. Di Prate su velikaška obitelj iz sjeverne Italije koji su 1420. pobjegli pred Mlečanima i nastanili se u Hrvatskoj, a sjedište im je bilo u današnjoj Velikoj Bršljanici pored Garešnice. Nikola Tulbert, Sofijin otac, bio je pripadnik visokog plemstva i vitez na dvoru ugarsko-hrvatskih kraljeva Alberta i Žigmunda. Sama Sofija nije imala imala braće već dvije sestre: Ursulu i Katarinu. Sofija se udala za Nikolu Kaštelančića koji je bio sin Akacija Kaštelančića, podbana srednjovjekovne Slavonije. Znači, ovdje govorimo o najvišim društvenim slojevima kasnosrednjovjekovne Slavonije i Hrvatske. Povijesni izvori nam kazuju da je Sofija relativno rano ostala udovica te da u braku s Nikolom nije imala djece. Ne znamo točno kada je umrla, no pretpostavljamo negdje iza 1524. godine, a s obzirom na nadgrobnu ploču sada znamo da je bila pokopana u crkvi pavlinskog samostana na Moslavačkoj gori. Nažalost, do danas nije sačuvan niti jedan slikovni prikaz Sofije Kaštelančić tako da do nedavno nismo imali nikakvih predodžbi o njenom fizičkom izgledu, no nakon što je kolega Cavalli napravio rekonstrukciju lica sada otprilike znamo i kako je Sofija izgledala tijekom života, kaže dr. Novak.
U studiji također stoji kako su prikazani rezultati u skladu su s hipotezom da kostur vjerojatno pripada Sofiji Kaštelančić što je tek profesionalna znanstvena ograda obzirom da je teško da je u tom grobnom mjestu ležao netko drugi. K tome, rekonstrukcija fizičkog izgleda pokazala je da je doista riječ o ženskoj osobi sa svim osobinama uobičajenima za ove krajeve.
- Kolege iz Češke su prije nekoliko godina napravile rekonstrukciju izgleda lica baruna Trenka koji je pokopan u kripti kapucinske crkve u češkom Brnu. Na temelju njegovih mumificiranih ostataka rekonstruirali su i najsitnije detalje izgleda njegovog lica, pa su pronašli čak i tragove baruta na licu. Istraživanje koštanih ostataka i idealna rekonstrukcija lica grofice Sofije Kaštelančić di Prata provedena je u suradnji stručnjaka Instituta za antropologiju iz Zagreba, Hrvatskog restauratorskog zavoda i Opće bolnice u Trstu u Italiji. Tajana Pleše istraživala je pavlinski samostan Blažene Djevice Marije (kolokvijalno zvan Bela crkva) koji se nalazi kod Mikleuške na Moslavačkoj gori. Riječ je o jednom od najstarijih pavlinskih samostana u Hrvatskoj koji je osnovan u 13. stoljeću a napušten je zbog osmanskih napada u prvoj polovici 16. stoljeća. Samostan je tijekom kasnog srednjeg vijeka bio važno političko središte jer su se tamo čuvali najvažniji dokumenti za područje Slavonije, a tamo su također pokopane i važne političke ličnosti toga razdoblja, pripadnici visokog plemstva i svećenstva. Tijekom istraživanja crkve Navještenja Marijina koja se nalazi unutar samostanskog kompleksa arheolozi su u svetištu crkve otkrili monumentalnu nadgrobnu ploču težine oko 800 kg na kojoj se nalazio natpis na latinskom jeziku pisan goticom i grb u obliku zmaja. Natpis spominje da je u grobu pokopana Sofija, kćer Nikole Tulberta di Prata i supruga Nikole Kaštelančića. Sama nadgrobna ploča danas je izložena u Muzeju Moslavine u Kutini. Tijekom istraživanja groba u njemu su pronađeni koštani ostaci odrasle osobe. S obzirom na položaj groba u svetištu crkve, monumentalnu nadgrobnu ploču i sam natpis sve je sugeriralo da se doista radi o grofici Sofiji Kaštelančić, pripadnici visokog plemstva srednjovjekovne Slavonije. Tada je mene i Ivora Jankovića kontaktirala kolegica Pleše kako bi analizirali kostur da vidimo je li doista riječ o ostacima Sofije Kaštelančić, kaže dr. Novak.
Bioarheološka analiza koštanih ostataka je pokazala da je riječ o ženi staroj između 40 i 50 godina. Riječ je o osobi relativno dobrog zdravlja (za ono razdoblje) koja je patila od nekih sitnijih tegoba kao što su karijesi i degenerativne promjene na kralježnici (artritis), ali to je sve sukladno njenoj dobi.
- Ono što smo također zabilježili jest stara zarasla ozljeda (fraktura) desnog skočnog zgloba što je vjerojatno rezultiralo poremećajem u hodu (šepanjem). Na jednom znanstvenom skupu u Zagrebu sreli smo se s kolegom Fabiom Cavallijem iz Trsta, jednim od vodećih europskih paleoradiologa i stručnjaka za rekonstrukciju lica, koji se ponudio da će napraviti rekonstrukciju lica ove osobe na temelju kostiju lubanje. Kostur smo odvezli u Trst gdje je u Općoj bolnici čitav kostur snimljen na CT-u i na temelju tih snimki je kolega Cavalli napravio idealnu rekonstrukciju lica tako da možemo slobodno reći da smo ju ponovno „vratili u život“ nakon ponovo 500 godina, kaže naš sugovornik.
Ovaj rad vrijedan je i s druge strane, ne samo kao dokaz mogućnosti današnje znanosti i tehnologije. Jer, o ovom starom pavlinskom samostanu javnost zna malo, odnosno ništa. No, riječ je o iznimno važnom mjestu moslavačkog kraja.
- Ovo je jedan od najstarijih pavlinskih samostana u Hrvatskoj. Napušten je zbog opasnosti od osmanskih napada u prvoj polovici 16. stoljeća nakon više od 300 godina neprekinutog djelovanja. Sami pavlini su nakon napuštanja samostana na Moslavačkoj gori utočište našli u poznatom samostanu u Lepoglavi. Redovnici iz samostana na Moslavačkoj gori su tijekom 14. i 15. stoljeća brojnim darovnicama i oporukama postali vlasnici velikog broja posjeda, priskrbivši time ovom samostanu znatan ekonomski značaj. Gospodarskim jačanjem u tom razdoblju značajno je porastao i politički utjecaj samostana pa je tako u 14. stoljeću samostan postao locus credibilis, mjesto gdje su plemići srednjovjekovne Slavonije pohranjivali svoje najvažnije spise i dokumente na čuvanje. Kada govorimo o srednjovjekovnoj Slavoniji potrebno je naglasiti da je tada Slavonija označavala područje koje se protezalo sve do Zagreba, mnogo šire od današnje Slavonije. S obzirom na političku važnost samostana na Moslavačkoj gori tijekom kasnog srednjeg vijeka, tamo su se počele pokapati i važne političke ličnosti, pripadnici visokog plemstva i svećenstva o čemu nam svjedoči i ukop Sofije Kaštelančić. Možemo pretpostaviti da je ona dobar dio svog bogatstva oporučno ostavila samostanu, a zauzvrat je dobila ekskluzivno grobno mjesto u svetištu samostanske crkve, kaže dr. Mario Novak.
